Možda ste već puno čuli/čitali na ovu temu, jer zadnje vrijeme se puno priča o važnosti privrženosti, a prvi koji je uveo pojam privrženosti je John Bowlby (Britanski psihoanalitičar) 50-ih godina 20. stoljeća.
John je naglasio važnost emocionalne povezanosti koja se razvija između novorođenčeta i njegova primarnoga skrbnika.
Po njegovoj definiciji privrženost je afektivna veza koju karakterizira tendencija da se traži i održi bliskost s određenom osobom, pogotovo u stresnim situacijama.
Rani odnosi privrženosti postaju temelj na kojima dijete gradi odnos prema sebi i drugima.
Ovisno o reakcijama i interakcijama odrasle osobe kojoj je privrženo, dijete može razviti zdravu/sigurnu privrženost ili nekvalitetnu/nesigurnu privrženost.
Privrženost utječe na razvoj i funkcioniranje pojedinca tijekom cijelog života. Utječe na samopoštovanje, socijalno funkcioniranje, očekivanja koja imamo od drugih i dr.
Osim toga, odnosi i interakcije puni ljubavi potiču razvoj onih dijelova mozga zaduženih za komunikaciju, verbalno rasuđivanje i logičke vještine.
Rana komunikacija i privrženost u interakciji roditelj-dijete razvit će se kroz toplinu u odnošenju, poštovanje, poticanje samopouzdanja, suosjećanje, prihvaćanje.
Razvoj privrženosti uglavnom se odvija prirodno, no ponekad i ne ide tako glatko unatoč velikom trudu roditelja da se to dogodi, tj. da beba uzvrati privrženost prema roditeljima (prvenstveno majci) i u tom slučaju važno je na vrijeme potražiti stručnu pomoć.
Svakodnevne aktivnosti s bebom kao što su igra, prematanje pelena, hranjenje idealne su za stvaranje kvalitetnih odnosa punih ljubavi i povjerenja.
Odgovori